Šandor Petefi, rođen kao Srbin, umro kao Mađar, autor pesme koja se i danas peva uz tamburice

Mađarski pisac i revolucionar srpskog porekla major Šandor Petefi, pogino je 31. jula 1849. godine  u bici kod Šegešvara.

Petefi je bio reformator mađarske poezije, u koju je uneo narodni duh. Rođen je 1823. kao Aleksandar Petrović, od oca Srbina i majke Slovakinje, ali je kasnije pomađarčio ime.

S 15 godina je postao vojnik, a u revoluciji koja je izbila 1848. bio je jedan od njenih junaka.

Prve pesme je napisao kao gimnazijalac i ubrzo postao najomiljeniji i najčitaniji mađarski pesnik. Pisao je i novele, romane i drame.

Jedan je od najistaknutijih mađarskih lirskih umetnika. Snažno je uticao i na južnoslovenske pesnike, posebno na Đuru Jakšića i Jovana Jovanovića Zmaja.

Kao vodeći pesnik mađarskog romantizma, on je i najzaslužniji da je mađarska poezija poznata u svetu. Iako je stradao veoma mlad, ostavio je značajno književno delo. Oduševljen njegovim pisanjem Jovan Jovanović Zmaj je na srpski jezik preveo i prepevao dvadesetak Petefijevih pesama.

Petefijevo pevanje odlikuje jednostavnost i neposrednost, obogaćeno motivima iz narodnog života:

Na kraj sela čađava mehana,
iz nje štrči kosa nećešljana.
Nećešljana od silnoga pića,
to je kuća seoskih mladića.

Iz kafane pijan ja izlazim,
čudnovate ulice nalazim.
Levo, desno, nigde moga stana,
oj, ulice ala si pijana!

Gle mjeseca što se nakrivio,
na jedno je oko zažmirio.
A drugo je sasvim zatvorio,
sram ga bilo i on se napio!

Tko to lupa na moj prozor tako,
zar vi momci ne znate polako?
Moj Milenko leg’o je da spava,
od te muke zaboli ga glava!

(Na kraj sela čađava mehana. Prepev Jovana Jovanovića Zmaja)

Dela: roman „Krvnikovo uže“, poezija „Izabrane pesme“, „Petefijeve pesme“, „Apostol“, „Vitez Janoš“.

Povezani članci

Back to top button