Prilepnicu su voleli i Lazar Hrebeljanović i Atanasije Urošević

Nedaleko od ostataka srednjovekovnog grada Prilepca, kojim je gospodario otac cara Lazara, Pribac Hrebeljanović, u selu Prilepnici, danas privremeno borave dve srpske porodice. Denići su još 2015. godine  obnovile svoje domove koje su im  Albanci porušili, verujući da će ih tako zauvek prognati iz sela.  

Na sedmom kilometru severoistočno od Gnjilana nalazi se selo Prilepnica, iznad koga se sa severoistočne strane uzdiže brdo Prilepac na kome se nalaze ostaci srednjevekovnog srpskog grada Prilepca, gde je rođen srpski knez Lazar. Gradom je gospodario Lazarov otac Pribac Hrebeljanović, istaknuti vlastelin u vreme cara Dušana. Selo je danas podeljeno u tri mahale: Ropotski zid, Prilepnica i Nastradince, a pominje se  još u turskom popisu iz 1455. godine kao Oblast Brankovića. Tada je prema podacima  u tom selu  živelo 55 Srba i četiri Vlaha.

Manastir Svetog Spiridona

Nedaleko od sela Prilepnica nalaze se ostaci manastira Svetog Spiridona iz srednjeg veka. Pretpostavlja se na osnovu nekih istorijskih podataka da je u ovom manastiru kršten Knez Lazar. Prema drugim pretpostavkama knez Lazar je kršten u manastiru Svetog Dimitrija, čiji ostaci postoje i danas kod sela Kmetovca, nedaleko od Prilepnice. vde ide tekst

Srbi prisilno iseljavani u toku Drugog svetskog rata ali i kasnije

 „Prilepnica je 1939. godine imala 46 srpskih i 60 albanskih domova. Za vreme Drugog svetskog rata odmazdom balista prisilno je iseljeno 39 srpskih domova. Posle rata zakonom im je zabranjen povratak, pa je ostalo samo 7 srpskih  domova“- kaže Stanislav Kojić, autor desetak monografija o više sela u regionu Kosovskog Pomoravlja uključujući i Prilepnicu.

Prema istorijskim podacima albansko stanovništvo se u ovo mesto doselilo uglavnom iz Malesije (oblast u Albaniji) i okoline, dok su Srbi najvećim delom  bili starinsko stanovništvo. Postojalo je i nekoliko romskih porodica ali su se devedesetih godina prošlog veka i oni iselili.

Čak su i Turci u jednom periodu imali uticaj i prevlast, a Prilepnica je bila njihovo upravno središte za deo područja kojim su gospodarili.

Danas, ovde živi blizu 3.500 Albanaca, a 2015. godine i braća Vladimir i Borivoje Denić obnovili su porušene porodične  kuće i povremeno borave ovde obilazeći imanje, voćnjak, vinograde i pčelinjak. 

„Naši stari su se u Prilepnicu doselili iz obližnjeg Rajanovca u kome je i do 1999. godine bilo devet srpskih porodica. Nakon rata kuće su nam zapaljene i morali smo da se raselimo, ali eto vratili smo se. Hvala Bogu, sa komšijama Albancima, koji sada žive ovde nemamo ništa loše“, priča Vladimir Denić iz Prilepnice.

Braća Vlada i Bora Denić jedini su preostali Srbi u selu, foto: Riznica

Porodica Denić iz Prilepnice vodi poreklo od Uroševića iz sela Rajanovca, u kome je rođen i srpski antropogeograf i doktor nauka  Atanasije Urošević.  

Profesor Urošević je mnogo zadužio ovdašnje Srbe.  Istraživao je poreklo stanovništva u Kosovskom Pomoravlju i drugim delovima Kosova i Metohije i  autor je brojnih dela od velikog istorijskog značaja.

 Vladimir priča da je njegov deda Zafir Denić bio savremenik Atanasija Uroševića te da je s njim odrastao  i družio se u detinjstvu.

„Deda mi je pričao da je Atanasije, koji se školovao u Prištini, a potom u Skoplju, stekavši visoka zvanja, između ostalih i titulu doktora nauka, dolazio kasnije kada se bavio istraživanjima kod mog dede. Spavao je u našoj kući u to vreme i dugo razgovarao sa mojim dedom ali o ostalim meštanima. Stalno je nešto zapisivao u svoj notes. Dešavalo bi se da kada obilazi sela po terenu negde i ostane na konak, ali se uvek vraćao u kuću moga dede gde je srdačno dočekivan i ispraćan. U detinjstvu je moj deda Atanasija zvao Nace, a ovaj njega Zafe i bili su najbolji drugovi,“ priča Vladimir.

Zbog izgradnje veštačkog jezera potopljeno 14 vodenica

Prilepničko jezero, foto: Riznica

U  Prilepnici je 1983. godine napravljena akumulacija, Prilepničko jezero koje je  dugo 4 kilometra i na mestu gde je sagrađena brana, duboko čak 45 metara. Iz jezera se većim delom vodom napaja Gnjilane. Na mestu gde je danas jezero, bilo je sagrađeno čak 14 vodenica. Sve one su danas pod vodom.  

Ergela Cara Lazara „Čarapon“

Kod Prilepnice se nalaze ostaci starog utvrđenja Čarapon. Grad je bio opasan zidom, koji je sa severne strane imao još jedan niži zid kao pojačanje. Na istočnoj strani, na samom uglu, nalazila se visoka zaobljena kula. U unutrašnjosti utvrđenja bile su zgrade za plemstvo i vojnu posadu. U podnožju Prilepca bio je i grad Radanovac. Sa padom Novog Brda sve je porušeno: 13 srpskih kuća i dve pravoslavne crkve u tom gradu. „Prema jednoj legendi, mladi Lazar Hrebeljanović je zavoleo ergelu konja svoga oca Pribca. Velike konjušnice su se prostirale na padini ispod samog utvrđenja Prilepac, i ceo bogovetni dan bi ovaj dečak provodio sa konjovocima i konjima koje su zvali Čarapon. Naziv su dobili po tome što je to bila markantna rasa konja, krupnog rasta i velike snage, koji su podvrgavani treninzima za megdane, pošto su svake godine organizovana takmičenja mladih vitezova – megdandžija. O Pribčevoj ergeli konja stalno se govorilo na dvoru cara Dušana kao i o tome da je pobednik turnira mladih megdandžija često bio mladi vitez Lazar,“ kaže autor više monografija o selima u Kosovskom Pomoravlju Stanislav Kojić. Dodaje da je prema jednoj legedni srpski knez Lazar Hrebeljanović, prenoseći prestonicu iz Novog Brda u Kruševac, preveo i čitavu ergelu konja Čarapon. Mesto gde su bile konjušnice kod sela Prilepnice i dan danas naziva po konjima Čarapon. „Po toj legendi konjovoci, konjušari, konjanici i srpski vitezovi, sa ergelom konja doneli su u Kruševac i njen naziv Čarapon. Veruje se da se taj naziv vremenom preneo i na Kruševljane i okolinu te se oni otud zovu u narodu Čarapani. Pa i danas je ostala tradicija ovde da se uzgajaju rasni konji,“ističe Kojić.

U selu su do danas sačuvani ostaci svega dve stare vodenice. Ljudi iz svih delova Kosovskog Pomoravlja, uključujući i brdsko planinski region, nakon Drugog svetskog rata donosili su ovde brašno na meljavu.

„Sećam se, bio sam dete i sa dedom smo u bisagama nosili žito da meljemo u Prilepnicu. Bilo je tamo mnogo vodenica. Mnogo je naroda dolazilo da melje brašno u ovo selo“, priča Stanko Đorđević iz Prekovca kod Novog Brda.

Trgovište, mesto gde se trgovalo sa Dubrovčanima i Novobrđanima

Nadomak prilepničkog jezera nalazi se mesto Trgovište. Ovde, u vreme kneza Lazara i njegovog oca Pribca Hrebeljanovića trgovali su dubrovački i novobrdski trgovci.

Stanislav Kojić ističe da su postojale jake veze i sa manastirom Ubožac kod Kosovske Kamenice i gradom Prizrencem, koji je u to vreme, uz Prilepac, bio prvi bedem odbrane Novog Brda.

U Prilepcu je postojala i crkva, koja je porušena a u njenoj porti podignuta je džamija. Nedaleko od sela, iznad brda Čarapon, na nekoliko mesta, izvire topla i lekovita voda čija je temperatura ista u svako godišnje doba i iznosi 27 °S.

Poreklo imena ovog sela

Istražujući prošlost ovog kraja, Stanislav Kojić je došao do saznanja da ime sela Prilepnica potiče od doseljenika iz prilepskog kraja, iz Makedonije.

„S druge strane pak, po nekim predanjima, naziv Prilepnica potiče po biljci zvanoj  prilepak, koja je nekada mnogo bila zastupljena na ovom lokalitetu. Postoji i  mišljenje da je naziv  Prilepnica, selo dobilo prema nekadašnjem močvarnom tlu, ali i blatu kojim su oblepljivali kuće koje su bile prilepljene jedna uz drugu,“- priča Kojić.

Na brdu koje se izdiže iznad Prilepnice nalazi se grad Prilepac. Ovde se Srbi svake godine okupljaju na Vidovdan kako bi odali poštovanje i poklonili se senima kosovskih juanaka palim u Kosovskom boju.

Veruje se da je Prilepac bio opasan zidom i da je štitio jugoistočne prilaze Novom Brdu.

Namena utvrđenja, po svemu sudeći, bila je da štiti obližnje topionice i rudarske naseobine, a ujedno i prilaz sa juga Novom Brdu, od kojeg je udaljeno oko 13 kilometara.

Datum pada Prilepca pod tursku vlast nije ostao zapisan, ali se može približno odrediti zahvaljujući podacima o osvajanju susednih gradova: Novog Brda, 1. juna, i Prizrenca, 9. juna 1455. godine.

B.M.

Povezani članci

Back to top button