Pre jedne decenije zauvek nas je napustio Rade Marković

Radomir Rade Marković, pozorišni, filmski, radio i TV glumac, profesor Akademije umetnosti u Novom Sadu umro je 10. septembra 2010. godine.

Najpre je studirao Tehnički, a zatim prešao na Filozofski fakultet u Beogradu, da bi se potom posvetio glumi, na početku samo amaterski, sa grupom mladih beogradskih entuzijasta prve posleratne generacije, koji probaju u prostorijama Kolarčevog univerziteta. U toj grupi je bila i Olivera Đorđević (kasnije poznata srpska glumica Olivera Marković) sa kojom se venčao 1945. godine, i sa kojom je godinu dana kasnije dobio sina Gorana, poznatog srpskog reditelja.

Bio je istaknuti član Beogradskog dramskog pozorišta 1950 — 1952. i 1954 — 1966. godine, ali je igrao i na svim drugim beogradskim scenama, na kojima je ostvario više od 200 uloga. Naročito je bio sugestivan u karakternim ulogama najšireg raspona.

Bio je profesor glume na Akademiji dramskih umetnosti u Novom Sadu od 1983. do 1999. godine. Gde je izveo 4 klase glumaca među kojima su Marko Živić, Milica Zarić, Srđan Timarov, Dragan Vujić, Radmila Tomović, Milan Čučilović.

Pozorištu je ostao veran i nakon odlaska u penziju, pa sve do svoje smrti.

Bio je spiker u prvim filmskim novostima po oslobođenju Beograda, kao i u mnogim kratkometražnim filmovima.

Preminuo je 10. septembra 2010. godine u 89. godini života na kardiološkom odeljenju bolnice u Zaboku, u Hrvatskoj.

Sahranjen je 15. septembra u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

S mnogim autorima snimio je po nekoliko filmova: Čudotvorni mač (1950) i Šolaja (1955, za koju je dobio Zlatnu arenu za sporednu ulogu na festivalu u Puli 1956.) Vojislava Nanovića; Daleko je sunce (1953), Pesma (1961), Operacija Ticijan (1963) i Bekstva (1968) Radoša Novakovića; Sumnjivo lice (1954) i Put oko sveta (1964) Soje Jovanović; Zenica (1957) i Kako su se voleli Romeo i Julija (1966) Jovana Živanovića; Prvi građanin male varoši (1961), Leto je krivo za sve (1961) i Devojka (1965) Puriše Đorđevića; Roj (1966, za koju je dobio prvu nagradu /ex aequo/ za mušku ulogu na festivalu glumačkog ostvarenja u Nišu), Hasanaginica (1967), Delije (1968) i Burduš (1970) Miodraga Popovića; Diverzanti (1967) i Valter brani Sarajevo (1972) Hajrudina Krvavca; Klopka za generala (1971) i SB zatvara krug (1974) Mikija Stamenkovića; Otpisani (1974) i Kraljevski voz (1982) Aleksandra Đorđevića; Nacionalna klasa (1979), Majstori, majstori (1980) i Variola vera (1982) Gorana Markovića.

Od ostalih uloga posebno se ističu one u Tuđoj zemlji (1957) Joze Galea, za koju je nagrađen drugom

Režirao je i dva dokumentarna filma. Nagrađen je svim najznačajnijim stručnim i društvenim nagradama i priznanjima.

Povezani članci

Back to top button