Narodno pozorište u Beogradu

Izvođenjem alegorijske slike Đorđa Miletića „Posmrtna slava kneza Mihaila“, u Beogradu je 30. Oktobra 1869.  otvorena nova zgrada Narodnog pozorišta, izgrađena po projektu Aleksandra Bugarskog.

Narodno pozorište u Beogradu nalazi se na Trgu republike, na uglu Vasine i Francuske ulice, u samom centru grada. U sadašnju zgradu, na mestu tadašnje Stambol kapije, uselilo se 1869.

Sve od 1842. godine, postojala je želja i napori da se u Beogradu osnuje stalno profesionalno pozorište. Iako su prvi pokušaji u tom smeru propali, Narodno pozorište u Beogradu je ipak osnovano 1868. godine. Ono je najpre bilo smešteno na privremenoj lokaciji u tadašnjoj Kosmajskoj ulici na broju 51, u gostionici „Kod engleske kraljice“.

Za adaptaciju ovog prostora bio je angažovan arhitekta Aleksandar Bugarski. Na ovoj lokaciji, 22. novembra 1868. godine, Narodno pozorište je imalo svoju prvu predstavu – izvedena je predstava „Đurađ Branković“ Karolja Obernjaka. Taj se datum danas slavi kao Dan pozorišta. Narodno pozorište se na ovoj lokaciji zadržalo godinu dana. Predstave su igrane i u magacinu Carinarnice (Teatar na Đumruku), u salama hotela (Teatar „Kod jelena“), u Kneževoj pivari, u hotelu „Srpska kruna“ i kafani „Kod engleske kraljice“.

Zalaganjem Odbora Ljubitelja narodne prosvete i Pozorišnog odbora organizovano je prikupljanje dobrotvornih priloga: knez Aleksandar Karađorđević priložio je 1.000, a kapetan Miša Anastasijević 500 dukata, dok je Vlada Kneževine Srbije poklonila zemljište na Zelenom vencu i novčani iznos od 2.000 dukata. Iako je pozorišno zdanje na Zelenom vencu započeto 1852. godine, prema projektu italijanskog arhitekte Josifa Kasana, od ove namere se odustalo zbog podvodne prirode tla. Ovaj graditeljski neuspeh odložio je uspostavljanje prvog srpskog pozorišta za gotovo dve decenije.

Podizanjem Narodnog pozorišta na uglu Vasine i Francuske ulice i realizacijom Josimovićevog plana regulacije varoši u šancu iz 1867. godine stvoreni su uslovi za formiranje danas glavnog beogradskog trga, Trga republike.

Godine 1868. dogodilo se drugo gostovanje Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada u Beogradu. Tada knez Mihailo Obrenović, oduševljen novosadskim glumcima, donosi istorijsku odluku o gradnji novog i stalnog zdanja beogradskog teatra.

U dogovoru sa Državnim savetom 12. marta 1868. knez Mihailo je odlučio da se pozorišna zgrada podigne na državnom, ranije turskom zemljištu kod Stambol kapije, gde je istog dana počelo rušenje turskih kuća na tom terenu. Posebna simbolika odabira lokacije za njeno podizanje dodatno je naglašena ugrađivanjem delova porušene Stambol kapije u temelje pozorišnog zdanja. Ova brzina govori o odlučnosti da Beograd dobije stalnu pozorišnu ustanovu. Knez je zahtevao da zgrada bude završena do 15. oktobra iste godine.

O značaju koji je podizanje ovog objekta imalo u svesti srpskog naroda govori i to da je čitav trg ispred građevine dobio ime Pozorišni trg, preuzimajući od nekadašnje Velike pijace (danas Studentskog trga) značenje glavnog beogradskog trga. Narodno pozorište zamišljeno je i realizovano kao reprezentativna građevina na kojoj je autor pokazao visoko poznavanje principa tada vladajućeg akademizma. Odnosom masa, horizontalnom i vertikalnom podelom fasada, kao i odabirom građevinskih i dekorativnih elemenata, opšti izgled zdanja upućivao je na sličnosti sa čuvenim milanskim pozorištem La Scala, koje je sagrađeno dvadesetak godina ranije. Naročitu pažnju arhitekta Bugarski posvetio je oblikovanju fasade orijentisane prema trgu.

Knez je pozvao Jovana Đorđevića da i u Srbiji osnuje stalno pozorište. Prihvatajući poziv kao čast i izazov, upravnik sa sobom odvodi i polovinu novosadskog ansambla i sedam godina posle nastanka SNP-a.

Kada je knez Mihailo ubijen 29. maja, pripreme su neko vreme zastale. Namesništvo je htelo da se započeto kao knežev amanet dovede do kraja. Obrazovan je Pozorišni odbor čija je briga bila zidanje zgrade i formiranje trupe. Aktom ustupljenja od 17. juna 1868. kneževi zakoniti naslednici sestra Petrija Bajić i sestrići Teodor i Mihailo Nikolić određuju da se Narodnom pozorištu izda suma od 6500 dukata „shodno obećanju blaženoupokojenog knjaza“.

Temelj pozorišne zgrade je postavljen 18. avgusta, u prisustvu maloletnog Kneza Milana i namesnika. Mitropolit beogradski Mihailo je osvetio vodicu, pozdravnu reč je održao predsednik Pozorišnog odbora Filip Hristić potom je spuštena i uzidana povelja.

Prema projektu arhitekte Aleksandra Bugarskog zgrada je završena 1869. godine, a 30. oktobra iste godine izvedena je i prva predstava – „Posmrtna slava kneza Mihaila“ koju je za tu priliku napisao Đorđe Maletić. U toj predstavi u ulozi kneza Mihaila je bio Ducman, učitelj jahanja u Vojnoj akademiji.

Povezani članci

Back to top button