Mala Antanta

Ugovor o stvaranju „Male Antante“, vojno-odbrambenog saveza Čehoslovačke i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, potpisan je u Beogradu 14. avgusta 1920. godine, po ugledu na „Veliku antantu“ u Prvom svetskom ratu Francuske, Rusije i Velike Britanije.

Cilj „Male Antante“, saveza oslonjenog na Francusku, kojoj se 1921. priključila Rumunija, bilo je sprečavanje obnove Austro-Ugarske i očuvanje granica tri zemlje prema Mađarskoj, utvrđenih mirovnim ugovorima posle Prvog svetskog rata.

Uzimajući u obzir broj stanovnika, veliku stajaću vojsku kojom je raspolagala i ogromno prostranstvo na kome se prostirala, Mala Antanta je smatrana „petom silom u Evropi“.

Krajem novembra 1932. kralj Aleksandar je inicirao vanredni sastanak ministara država članica Male Antante, koji je održan 18-19. decembra u Beogradu.

Najvažnija odluka doneta na tom sastanku bila je da će ubuduće Mala Antanta nastupati kao jedinstvena politička zajednica. Odluka da se samostalno politički deluje obrazložena je činjenicom „da su se tri države umorile od toga da budu igračke u rukama velikih suseda“.

Pakt o novoj organizaciji Male antante potpisan je na konferenciji u Ženevi, održanoj 14. – 16. februara 1933. godine.

Tri države – ističe se u uvodnom delu ovog dokumenta – obrazuju „višu međunarodnu zajednicu, kojoj mogu pristupiti i druge države“.

U organizacionom pogledu, u ovu zajednicu ugrađeno je nešto što do tada nije postojalo ni u jednom bilateralnom ili regionalnom savezu. Kao upravni organ zajedničke politike država Antante ustanovljen je Stalni savet, sastavljen od ministara inostranih poslova, koji odluke donosi konsenzusom. Sastaje se obavezno najmanje tri puta godišnje, u prestonici svake države čiji ministar te godine predsedava Savetom.

Raspad je počeo 1936 kada je u Jugoslaviji postao predsednikom vlade Milan Stojadinović.  Savez se raspao 1938. godine kada je jedna od zemalja članica ovoga pakta – Čehoslovačka – podeljena tokom Minhenskog sporazuma.

Povezani članci

Back to top button