Krfska deklaracija i počeci stvaranja Jugoslavije

Krfska deklaracija o stvaranju zajedničke države Srba, Hrvata i Slovenaca potopsana je 20. Jula  1917. godine. Deklaraciju su potpisali srpski premijer Nikola Pašić i predsednik Jugoslovenskog odbora Ante Trumbić.

Stavovi iz ovog dokumengta prihvaćeni su tokom Krfske konferencije, održane na Krfu, u Grčkoj.

U deklaraciji su se ovlašćeni predstavnici Srba, Hrvata i Slovenaca složili da na bazi samoopredeljenja naroda i na demokratskim principima osnuju zajedničku, slobodnu i nezavisnu državu. Ova država bila bi ustavna, demokratska i parlamentarna monarhija sa dinastijom Karađorđevića na čelu.

Šest godina nakon potpisivanja dokumenta, 7. juna 1923., u Narodnoj Skupštini u Beogradu, Pašić je svoj stav na Krfu, u pogledu uređenja zajedničke države, ovako objasnio:

„Ja sam onda kazao: možemo i u federacionu, a možemo, to je prirodnije, i u jednu jedinstvenu državu, ali za federaciju treba prvo da se podelimo. Treba Hrvati da budu za sebe, Slovenci za sebe, a Srbi za sebe. Pa da onda povučemo granicu i pravimo federaciju.

Ali kad smo počeli da povlačimo granicu, onda smo videli da nas je sprečila Austrija, smela nas je njena istorija. Ona nije dala da Hrvati budu sami za sebe, da Slovenci budu sami za sebe i da Srbi budu sami za sebe. Nego se uvek bojala, ako bi Srbi bili sami za sebe, Hrvati sami za sebe i Slovenci sami za sebe, da mogu da naprave kakvu bunu, da se približe i zajednički odupru neprijatelju, i tako je upropaste. I onda je ona tražila da poseje naša sela u Hrvatskoj, a hrvatska kod nas, a tako isto i slovenačka.

I zato kad smo pogledali na kartu, videli smo da ne može da se povuče granica. I zato se i došlo do ovoga da nam Slovenci kažu: pa možete se vi još i kojekako razdeliti sa Hrvatima, možete odeliti Vojvodinu, Srem i Bosnu, mada ima krajeva gde jedni u druge pomalo ulazite, ali kako ćemo se posle odeliti, mi, kako ćemo se razdeliti sa Hrvatima. Vama je lako tu deobu izvršiti: vi ste pravoslavni i reći ćete gde su pravoslavni tamo su Srbi, a oni će reći: gde su katolici tamo su Hrvati, ali kako ćemo se sporazumeti mi i Hrvati, kad smo i jedni i drugi iste vere i kad smo mi došli do samoga Zagreba! I šta je onda bilo?

Onda je Trinaestić (Dinko) kazao: to ne može da bude tako, jer ako vi Slovenci dođete do Zagreba, a vi Srbi opet do Bosne, onda nema Hrvata. I šta je onda bilo? Onda se došlo do toga da treba da bude jedinstvena država: da je svaki u svojoj državi, ako je na pr. Srbin pa živi u Ljubljani i kaže da je Srbin onda neka je Srbin, a ako je Slovenac pa živi u Beogradu, neka ostane Slovenac.”

( izvod iz knjige Nikola Pašić i njegovo doba)

Povezani članci

Back to top button