Crtica sa Dejanom Grujićem: Kosmet je u svakome od nas, jeste i biće

Poznati i priznati novinar – voditelj Dejan Grujić danas budi Srbiju u emisiji „Ustanak“ koja se emituje na programu Radio Beograda 202. Nekada je budio slušaoce Radio Prištine. Mnogi još uvek pamte zvonki i uvek veseo glas kojim nam se posredstvom radio talasa obraćao gotovo deceniju, sve dok rat i bombe nisu ugasile jedno vreme, jedan radio i mnoge do tada srećne živote.

 Kada se pomene ime Dejan Grujić, prva asocijacija kod svih koji pamte predratno vreme i onu Prištinu, jeste čuvena emisija „Bisernica“. Na programu Radio Prištine emitovala se dugi niz godina i bila u vrhu slušanosti ne samo na Kosovu i Metohiji već svuda dokle je dopirao signal ovog medija.

Svakog radnog dana, uz zvuke narodnog kola i glas Dragice Cvetković u najavnoj špici, tačno u devet, pozdravljao nas je Dejan koji se potpisivao kao autor i voditelj. Tako je bilo sve do početka rata. S prvim NATO bombama i progonom koji je usledio, zauvek je ubijen duh jednog grada. Poput mnogih Srba, i Dejan je bio primoran da napusti grad za koji ga je sve vezivalo. Kaže da mu svaki pomen na Kosovo i Metohiju budi nezaceljene i neizlečive rane.

„Kosmet je u svakome od nas,  jeste i biće; protiče kroz nas čisteći svojom lekovitošću sve što je bezvredno, oplemenjuje dete u kolevci i starca na izmaku snage, budi uspavano, uspavljuje umorno, venčava i krštava, uzdiže i vredi koliko kap vode u vreloj pustinji, ili još bolje hrani nas  duhovnošću, a mi smo je večito gladni i željni. Ne mogu da prežalim vreme koje sam proveo radeći i živeći u Prištini, od 1989. godine do kraja juna 1999. godine. To je, siguran sam, bio najlepši i najbezbrižniji deo mog života i karijere. Posle toga, sve što se dešavalo je bilo drugačije“, priča za Riznicu Grujić.

Autorska prava na emisiju koja je bila znak raspoznavanja predratne Radio Prištine zaštićena su u Organizaciji muzičkih autora Srbije (SOKOJ). O popularnosti dovoljno govori podatak da na Fejsbuku postoji stranica posvećena „Bisernici“.  Uprkos tome što su sada neka druga vremena, Dejan kaže da bi, koliko sutra, ponovo pokrenuo „Bisernicu“ ako postoji radio stanica koja bi je emitovala.

„Na žalost, sada su neka druga vremena, nema interesovanja za emisiju koja bi negovala dobru, narodnu muziku. Primećujete da smo u poslednje vreme čak i ostali bez muzike koja bi se mogla nazvati našom, ili onom koja je utemeljena na principima izvornog stvaralaštva našeg naroda. „Bisernica“ je bila, samo podsećam, institucija muzičke kulture na Kosovu i Metohiji. Setimo se samo, koncerti, gostovanja poznatih interpretatora, saradnja sa Radio Šumadijom i čuvenim voditeljima Ljiljom Spiridonov i Dobrivojem Marinskim, turneje čak i po Makedoniji gde smo na tetovskom stadionu okupili 6.000 ljudi i svi zajedno pevali „Odakle si, sele“. Bilo je reči i o velikom festivalu narodne muzike, ali pretekao nas je rat i sve se ugasilo, uvenulo. Emisija je bila emitovana nakon rata godinu dana na jednom privatnom radiju u Kragujevcu, ali je sticajem okolnosti, zbog mog preseljenja u Beograd, ugašena. U Beogradu nisam ni pokušavao da je pokrenem“, otkriva Grujić.

Kao i svi Srbi na Kosovu ili oni koji ovde zbog progona više ne žive i Dejan Grujić svoj život deli na ono i ovo vreme, pre i posle rata.

„Često umem da kažem, (valjda je to zato što sam napunio pedeset godina), da sam na Kosmetu živeo, a da u Beogradu stanujem. Iako sam profesionalno uspeo da se afirmišem, sada na mnogo većem prostoru nego u vreme kad sam radio u Radio Prištini, često se uželim studija Radio Prištine, gde sam uživao radeći brojne emisije u društvu najboljih ljudi, tonaca, novinara, urednika, muzičkih saradnika, muzičara najvišeg ranga“…

Malo ljudi zna da je priznati radio voditelj zapravo diplomirao glumu i nikada mu, kaže, nije bilo žao što je pozorišnu scenu zamenio radijskim mikrofonom.

„Ja sam prvo postao spiker-voditelj na Radio Prištini, pa tek onda student glume na Fakultetu umetnosti u Prištini u klasi prof. dr Vladimira Jevtovića. Gluma je bila i ostala moja ljubav; radio sam sa mališanima u Sportskom kulturnom i rekreativnom centru „Boro i Ramiz“ u Prištini. Kasnije u „izbeglištvu“ radio sam na kulturi govora, scenskom nastupu, i glumi sa malim Prokupčanima, Kragujevčanima i Beograđanima“, priča Dejan Grujić.

Otkriva da upravo radi sa glumačkim pedagogom i umetnikom Rastkom Jevtovićem na predstavi u kojoj će igrati i mladi i stari, ali veoma talentovani glumci amateri. Premijera je zakazana 13. decembra u Centru za kulturu „Vlada Divljan“ u Beogradu.

Za Dejana važi staro pravilo – „jednom novinar uvek novinar“  posao je nastavio na Radio Beogradu 202 gde i danas vodi jutarnji program „Ustanak na 202.“ Iako sigurni da ovaj segment programa njegovom novinarskom temperamentu najviše odgovara, Grujić se ne slaže sa ovom ocenom.  

„Iskren da budem, nije meni Jutarnji program bio namera, već se tako dogodilo da mi je „zapao“ jer je u tom trenutku bila „oskudica“ novinara-voditelja.  Postoje kolege koje su animatori, one su pričalice, kikoću se, komentarišu površno ono što novine tog jutra objave vodeći ljubav s mikrofonom. Međutim, teško je naći osobu koja u isto vreme govori pravilno, ume da napiše vest, artikuliše ono što je važno za slušaoce i pritom nije mrgud. E, ja sam se uklopio u to, i evo punih 18 godina radim  „Ustanak“ na Radio Beogradu 202. Smenjivali su se glavni urednici, ali ja sam ostajao na jutarnjem programu, jer nije bilo potrebe da me menjaju.

Autorskim segmentom u jutarnjem programu „Crtica“ za kratko vreme osvojio je simpatije slušalaca. Dejan kaže da je Crticu s lakoćom pisao.

„Nije bilo teško. Ujutro, u redakciji, u četiri ujutro, nema žive duše. Dođem, sednem, otvorim naslovne strane portala i dobijem inspiraciju. Obično sam postavljao problem pred slušaoce ali i nenametljivo nudio rešenje. Svakako, komentari koji su pristizali uvek su nadograđivali Crticu, tako da je ona uvek bila drugačija, zanimljivija i inspirativnija“.

Zahvaljujući „Crtici“ Dejana Grujića ćemo moći da upoznamo i kao pisca.  Iz štampe uskoro izlazi njegova prva knjiga „Život na Crticu“ u izdanju Liberland Art-a.

 „Znate, ono kad kupujemo u bakalnici pa platimo kasnije“, šali se Dejan i dodaje da će u knjizi svoje mesto naći sve crtice objavljene između 2010. i 2012. godine.

„Biće zanimljivo da se svi podsetimo zašto smo Tadića terali da nađe lopove koji su pokrali crep u Kraljevu nakon zemljotresa, ili zašto smo Božu ministra zvali Derikožom. Koliko su nam značili u to vreme neki ljudi koji su nas kasnije izneverili, a šta je od događaja u tom vremenskom periodu bilo presudno za naše živote. Za početak, to je prvi deo edicije koja će imati nekoliko izdanja. Sledeći je već dogovoren za narednu godinu, i biće takođe objavljen u Liberland-u“, priča Grujić.

Posebno naglašava da će Radio uvek biti njegov izbor i omiljeni medij.

„Radio je brz, živ i melje svakoga ko nije spreman da mu se suprotstavi znanjem, iskustvom i snalažljivošću. Televizija je malo sporija, ali atraktivnija jer nosi slike, a štampano novinarstvo je temelj i radijskog i televizijskog novinarstva tako da ga ne bih uopšte suprotstavljao ovim mlađim naslednicima.  Radio volim jer ne zahteva mnogo priprema za realizaciju neke priče. Dovoljan je jedan dobar snimač, koncept i laka montaža na računaru“. 

U odnosu na ostale, Radio ima ali je i u vreme novih digitalnih medija uspeo da sačuva dušu i neku nevidljivu moć, a naš sagovornik se, kako kaže, oprobao u svakom segmentu novinarskog poziva.  

“Za trideset godina rada radio sam bukvalno sve, kulturu, muziku, informativu, dokumentarni program, zabavu, bio spiker, voditelj, urednik, a najčešće i najradije novinar, kreator priča o ljudima za koje se verovatno nikad ne bi čulo da sticajem srećnih okolnosti nisam bio na pravom mestu u pravo vreme i snimačem zabeležio njihove izjave“, priča i mladim kolegama koji su tek na početku karijere savetuje da budu strpljivi i marljivo rade.

„ Rad pobeđuje. Nemojte klonuti pred kritikama, bile one osnovane ili ne, ali se i ne uzvisite pred pohvalama. Radite na sebi, čitajte, pišite, učite od starijih i uspećete“.

Crtica o Dejanu Grujiću

Dejan Grujić je rođen u Peći, 1969. godine. Diplomirani je glumac, voditelj, spiker, novinar, urednik. Kao novinar-voditelj radio je na Radio Prištini do 1999. godine. Igrao je u Narodnom pozorištu u Prištini. Bio je organizator mnogobrojnih kulturno-umetničkih programa, pisao  tekstove i komponovao muziku, učestvovao na mnogim stručnim skupovima ali i organizovao škole novinarstva, lepog govora i glume širom Srbije.

Pozajmljivao je glas junacima crtanih filmova i bio narator u mnogim emisijama stranog dokumentarnog programa.  Posle rata kratko je radio u RTV „Toplica“ u Prokuplju, a od oktobra 2001. godine se zaposlio na Radio Beogradu 202 gde i danas radi kao voditelj emisije „Ustanak“. Redovno prati rad književnih stvaralaca i promoviše ih u svojoj radio emisiji. Ponosan je kako kaže na svoje najdraže, suprugu Ljilju, sina Filipa i kćer Anu.

Ivan Miljković

Povezani članci

Back to top button