„Austrougarska i nastanak Albanije (1896.-1914)“ – Posle pada Osmanskog carstva živimo posledice Austrougarskog uređenja Balkana  

Knjiga „Austrougarska i nastanak Albanije (1896.-1914.)“ ima trojaku važnost jer predstavlja istoriju Austrougarske, Balkana u malom i istoriju Albanije naglasile su kolege istoričara na gračaničkoj promociji značajnog naučno – istraživačkog istorijskog „štiva“ Dušana Fundića.  

„Austrougarska i nastanak Albanije (1896.-1914.)“ je istraživački rad o odnosu Austrougarske prema nastanku albanske države i predstavlja proširenu i dorađenu verziju autorove doktorske disertacije. Knjiga je izašla u saizdavaštvu izdavačke kuće „Klio“ iz Beograda i Balkanološkog instituta SANU.

Podsetivši da je Austrougarska u periodu 19. veka bila jaka imperijalistička sila koja se vodila isključivo interesima, direktor Arhiva Kosova i Metohije Marko Marković je dodao da je ona svoje osvajače aspiracije gradila na spoljnoj politici što je na terenu bilo vidljivo tokom slabljenja moći i povlačenja Osmanske imperije sa naših prostora.

Marko Marković i Nemanja Dimitrijević govorili su o knjizi Dušana Fundića, foto: Riznica

„Raznovrsni izvori strane provenijencije koje je autor koristio treba posmatrati i tumačiti iz ugla kada su oni nastale, a sa današnje distance treba izvlačiti pouke. Svaka sličnost sa današnjim vremenima nije slučajna“, rekao je Marković.  

Biografija

Dušan Fundić je rođen 1987. godine u Foči (BIH). Školu i osnovne studije na Odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu završio 2010. godine. Od 2014. godine radi na balkanološkom institutu Srpske akademije nauka i umetnosti. Govori engleski i nemački, služi se albanskim i francuskim jezikom. Cenjen u stručnim i međunarodnim krugovima i toplo je prihvaćen i u širokoj javnosti.

Fundić svoju studiju zasniva na iscrpnim istraživanjima i bogatoj arhivskoj građi kaže istoričar Nemanja Dimitrijević te naglašava da je Balkan poslednjih nekoliko vekova bio prostor na kome su velike sile, počevši od Austrougarske, Rusije, Francuske i Velike Britanije  dokazivale svoj značaj.

„Predmet istraživanja kolege Fundića je spoljna politika Austrougrarske, a njoj je na Balkanu bio ekonomski cilj da prodre preko moravsko – vardarske doline. Drugi joj je cilj bio da dođe do Jadranskog mora da bi sprečila slovenske narode da izađu na more“, rekao je Dimitrijević.

Podsetio je da je za tadašnji Beč najveći neprijatelj na Balkanu bila Rusija što je  značilo otvaranje „istočnog pitanja“.

„Interesi Petrograda i Beča bili su usmereni na to šta će biti sa Balkanom kada Turska nestane i ko će se prvi dočepati tih prostora? Šta će biti sa teritorijom Kosova i Metohije, Makedonije i današnje Albanije? Ko će to da uzme za sebe Srbi, ili Bugari?“, pojasnio je Dimitrijević dodajući da je Austrougarska tada odlučila da instalira državu na Balkanu – Albaniju i tako sprečiti izlazak Srbije na Jadransko more.

„Austrougarska na Balkan ne dolazi iz nekih pozitivnih pobuda već sa idejom kulturne misije, drugim rečima: hoće da instalira protektorat na Balkanu koji pokriva idejom kulturne misije“, naglasio je Dimitrijević.

Dušan Fundić i Anja Nikolić, foto: Riznica

Saradnica Balkanološkog instituta SANU Anja Nikolić, govoreći o knjizi Dušana Fundića, za čijim istraživanjima, kako je priznala i sama poseže dok piše svoj rad, kaže da je autor proveo mnogo vremena u arhivu kako bi dokazao jako kompleksan odnos imperije i nacije ali i sam proces oblikovanja jedne nacije.

„Ovom knjigom autor je balkanske narode podigao na nivo gde oni nisu samo objekti razmirica velikih sila već su u njegovoj knjizi to ljudi sa imenom i prezimenom i licima i to je nešto novo što nam Dušan donosi“, rekla je Nikolićeva.

Fundić, koji važi za vrsnog poznavaoca novovekovne opšte istorije i međunarodnih odnosima kaže da mu je temu odnosa velikih sila prema malim narodima i kako oni utiči na oblikovanje događaja u bilo kom regionu želeo da pomeri iz domena teorija zavere.

„Granice Albanije određene su na Londonskoj konferenciji ambasadora. Tamo su sedeli ambasadori veliki sila od kojih su njih trojica (ruski, austrougarski i nemački) bili rođaci i po uputstvima svojih vlada raspravljali o Albaniji. Tada su izneli svoje projekte. Ruski projekat je predviđao nešto užu Albaniju, austrougarski nešto širu dok je albanska delegacija imala još širu verziju. Na kraju su se našli negde na pola što je ostavilo negde od 400 do 500 hiljada Albanaca izvan granica Albanije. To je pravi primer onoga što se u istoriografiji naziva postimperijsko nasleđe. Osmanska imperija je nestala, ona je ostavila čitav taj prostor, a njega je trebalo urediti. Mi sada živimo nasleđe tog uređenja“, rekao je Fundić.   

Ivan Miljković

Povezani članci

Back to top button